Zašto Sam Kršćanin

dr. F. Warren Larson

Postoje tri razloga zašto je autor kršćanin i zašto osjeća da je napravio pravi izbor. Ukorijenjeni su u prvoj knjizi Biblije i mogu se pratiti kroz cijelu Bibliju. Osnovni problem u ovoj važnoj temi vrti se oko našeg koncepta Boga, koncepta Krista i koncepta čovjeka. Iako se sva tri spominju u islamu oni su radikalno drugačiji od onoga što je Bog objavio u Bibliji.

Kao mlada osoba odrastao sam u zapadnoj Kanadi. U početku nisam puno razmišljao i razmatrao ovu temu. Rođen sam i odrastao u kršćanskom domu. Spoznao sam lično vjeru kad sam imao sedam godina. Kasnije, na fakultetu sam se osvrnuo i ispitao svoju vjeru: Zašto sam zapravo kršćanin? Ipak kasnije, u dobi od 24 godine, otišao sam u Pakistan i proveo 23 godine kao misionar u zemlji u kojoj 97% ljudi su muslimani - većinom Sunni. Bio sam izazvan u mnogo slučajeva zbog mojim istinitih tvrdnja o kršćanstvu, a bilo je i onih koji su mislili da ću na kraju postati musliman. Uz to, ja sam studirao i dalje istraživao o islamu i napisao sam disertaciju na temu ‘Islamski fundamentalizam u Pakistanu.’ Dakle, osjećam da sam imao mnogo prilika ispitati svoju vjeru, posebno u odnosu na islam.

Ipak, iako sam studirao obje vjere, i nastavit ću to činiti, ja priznajem da nemam sve odgovore. No ja se osjećam dužan pisati iskreno i ljubazno dok uspoređujem kršćanstvo sa islamom. Spreman sam da budem ispravljen ako sam pogrešno razumio islam ili kršćanstvo.

U razmišljanju o ovoj temi, sjećam se onoga što je čovjek iz Sjeverne Afrike sa Berberovom krvlju na njemu, St. Augustine, rekao nekoliko stotina godina poslije Poslanika Isusa: "Ti si nas stvorio za sebe i naša srca su nemirna, dok ne otkriju počinak u Tebi. " Također mislim na dobro poznatu kršćansku ispovijest koja kaže, "Glavna svrha čovjeka je da slavi i vječno uživa u Bogu."

Dakle, kršćani zaključuju da jedino stvarno zadovoljstvo dolazi od poznavanja Boga, jer očito smo stvoreni u obliku vakuma za Bogom. No, čini mi se da mnogi ljudi u svijetu samo znaju Boga po glasinama, rekla-kazala, a nikad zapravo ne razmišljaju puno o njemu. On nije ništa više od izvedenog zaključka. Za mnoge, on je "tamo", ali ne i dinamički "ovdje", i u toj zagradi uključujem mnogo ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama, kao i drugim dijelovima svijeta. "On mora biti", kažu, "tako da vjerujemo u njega."

Konačno, nisam mogao a da se ne pitam da možda čak i nekolicina kršćana stvarno žeđa i gladuje za Bogom. Za razliku od nemara i neznanja u vezi Boga, što je često istina u savremenom svijetu, čitao sam u Bibliji o onima koji čeznu upoznati Boga, da budu u zajedništvu s Bogom i da slave Boga.

Na primjer, prorok Mojsije je rekao: "Ako sam našao milost u tvojim očima, nauči me svojim putevima kako bih znao Tebe i dalje nalazio milost s tobom" (Izl 33:13). Poslanik David je rekao: "Kušajte i vidite da je Gospodin dobar" (Psalam 34:8).

Prorok Isus reče, "Blago onima koji su čista srca: oni će Boga gledati" (Mt 5,8). I na samom kraju indžila (Novi zavjet), kaže da 24 kraljevske starješine padaju ničice da slave Boga i odlažu svoje krune pred njim i govore: "Dostojan si, naš Gospodin i Bog, da primiš slavu, čast i moć, jer ti si sve stvorio, sve tvojoj volji duguje postojanje i stvaranje "(Otkrivenje 04:11).

Prije nekoliko godina sam vidio knjigu, napisana od Bertranda Russella, zašto nisam kršćanin, ali priznajem da je nisam čitao veoma pažljivo. Glavni razlog je što je njegova slika na zadnjoj strani odražavala vrlo nesretnu osobu. Vjerujem da sam više sretan što sam kršćanin nego Russell što je bio nekršćanin! Ono što slijedi su tri razloga zašto sam izabrao da postanem kršćanin i još uvijek sam uvjeren da sam napravio pravi izbor. Ukorijenjeni su u prvoj knjizi Biblije i mogu se pratiti kroz cijelu Bibliju. Sljedeće tačke odražavaju moje razmišljanje o ovom važnom predmetu.

Božji Karakter

Naš odnos s Bogom ovisi o tome što mislimo o njemu, to jest, naš "koncept o Bogu." Započet ću sa ovom tačkom jer vjerujem da Bog je taj koji želi prije svega da ima odnos s nama. Biblija kaže: "Mi volimo Ga jer je On nas volio prije". On je preuzeo inicijativu i mislim da svi možemo se složiti da je Bog najveće Biće u svemiru: On je Slavan, Veličanstven, Vladar i Kralj, dakle, nitko od njegovih podanika ne usuđuje se doći u njegovu prisutnost bez poziva.

Štaviše, etimološki muslimanski i kršćanski Bog je isti. Pojedini Kur'anski ajeti ukazuju na to (Sura 22:40). Ponavljam, oni su isti kada se uspoređuje porijeklo riječi. "Allah" je povezan s "El- Betel 'i' El-Elohim" na hebrejskom i "Elah" na aramejskom. Ime Allah je pred-islamsko, na primjer, otac proroka Muhameda se zvao Abd-Allah "(sluga Allaha).

Iako riječ za Boga u islamu i kršćanstvu ima zajedničke etimološke korijene, postoje ogromne razlike. Dobije se "osjećaj" za božansku posebnost u kršćanstvu od samog početka Biblije – ne toliko u odnosu na njegovu moć i suverenu vladavinu – jer to je također naglasak Ku’rana, ali u odnosu na njegovu bezuvjetnu ljubav.

U Bibliji, čovječanstvo je sagriješilo i prekršilo Božje zakone - Bog još uvijek traga za njima. Bog preuzima inicijativu: "Gdje si?" I premda ih istjera iz Vrta, još uvijek ih On voli i otkriva plan da uspostavi narušen odnos. Veliki stihovi uključuju: "Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas" (Rimljanima 5:08) "Krist je naime, dok smo još bili slabi, umro za nas" (Rimljanima 5:06) , te "Dok smo bili Božji neprijatelji, pomireni smo s njim kroz smrt njegova Sina (Rim 5:10) Jedan kratki stih sve sažima." Bog je ljubav "(Ivan 4:8).

Ova bezuvjetna ljubav Božja za nevoljenje je vidljiva kroz cijelu Bibliju, na primjer: "Volim vas vječnom ljubavlju" (Jeremija 31:3), ali možda najveća je priča o izgubljenom sinu (Luka 15) koju Isus govori da pokaže da je Bog kao otac. Otac ga se neće odreći ili poslati vojsku da ga na silu dovedu, nego, zbog težnje za ispravnim odnosom on tuguje, čezne, pa čak i pati s dječakom dok

se ne pomire u sretnom povrataku kući. Na kraju sin u očaju se pokaje, ostavi svoj stari način života i vraća se, ali on to čini samo zbog karaktera i djela svoga oca.

Tada otac pozdravlja sina raširenih ruku jer želi nastaviti zajedništvo. Takav je Bog u kršćanstvu. Tevrat kaže: "Postoji li ijedan narod tako velik da su njihovi bogovi im blizu kao što je Gospodin naš Bog blizu nama kad molimo se njemu?" (Ponovljeni zakon 4,7).

Ali to ne znači da je Bog blag prema grijehu. Bog je pravedan i on je pripremio pakao za zle. Isus ga je opisao kao mjesto gdje "crv ne umire i oganj se ne gasi" (Marko 9:48). U stvari, Biblija završava s opisom strahota pakla na veoma vizualan način: "ognjeno jezero pripravljeno đavlu i anđelima njegovim" i mjesto gdje izgara " Ognjem i sumporom."

Dobra vijest je, naravno, da Bog kaže da ne moramo ići u pakao, da je osigurao siguran način bijega. To je kroz Jednoga koji je uzeo našu kaznu. Žrtveni sistem koji pratite kroz tevrat, zabur (Psalmi) i ostale dijelove Biblije je taj da Bog je našao zamjenu, ali da će jednog dana on sam obezbijediti savršenu i bezgrešnu zamjenu koja će biti konačna žrtva. On će umrijeti za nas, a zatim ustati iz mrtvih. Isus je ispunio to obećanje.

Prije mnogo godina, Muslimansko Pakistanski učenjak, Daud Rahbar napisao je disertaciju: "Bog pravde: studij Etičke nauke Kur'ana" i došao do zaključka da je jedini način da Bog može biti i milosrdan i pravedan je kroz križ. To je rješenje problema. Rahbar je kasnije postao kršćanin i poučavao u Sjedinjenim Američkim Državama.

Isto tako, spreman sam da budem ispravljen ako sam pogriješio, ja vjerujem da iako Bog voli u Islamu (jedno ime je al-wadud) on ne voli grešnike: "Reci: 'Ako Allaha volite, slijedite me, i vas će Allah voljeti, i oprostiti vam vaše grijehe, Allah prašta i samilostan je . Pokoravajte se Allahu i Poslaniku! Ako oni glave okrenu- pa, Allah zaista ne voli nevjernike "(Sura 03:31,32). Također, "Allah voli onoga koji ga se boji". "I ne brani one koji su u dušama svojim podmukli jer Allah nikako ne voli onoga ko je podmukao, grešnik" (Sura 4:107). Iako je milostiv, to je milost od kralja - ne suosjećanje oca o kojem smo upravo čuli u Luki 15.

Iako svaka sura (poglavlje) u Kur'anu, osim devete, počinje s "Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim" ("U ime Boga, Milostivog, Samilosnog"), Božja milost je potopljena u njegovoj suverenoj moći. Stoga zaključujem da je ljubav u islamu recipročna (odnos u kojem i jedna i druga strana moraju uraditi ili dati iste stvari) i da u pravom smislu musliman ne može reći: "Bog je ljubav." U islamu je Bog svemoćan, ali daleko, nije lično uključen sa ljudima. U osnovi, Allah kaže: "Neki u nebo, neki u pakao, nije me briga." Nebo ovisi o božanskoj odredbi.

Doduše, islam poziva na pokajanje, ali Božja vrhovna volja je daleko iznad pokajanja bilo kojeg pojedinca. Bog oprašta kome hoće, a ne pravi uvijek razliku između "velikih grijeha" i "malih grijeha". To je apsolutna volja Allaha da oprosti kome hoće i osudi koga god hoće. Pa ko onda može pobjeći?

Prema tome, jedan musliman je napisao da je postao vrlo uplašen, kada je pročitao: "Jer mi dobro znamo one koji su najviše zaslušili da u njemu gore. I svaki od vas će do njega stići! Gospodar tvoj se tako sigurno obavezao" (Sura 19:70,71). Zatim je uslijedio još jedan udarac: "A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u

vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je stvorio. I ispuniće se riječ Gospodara tvoga’ napuniću, zaista, džehenem džinovima i ljudima zajedno! "(Sura 11:118,119).

Ovaj musliman vjernik shvatio je da nije imao nadu spasenja i očajanje se povećalo kada je pročitao hadis, koji je napisao Ibn Masud, koji je citirao proroka Muhameda: "Svatko od vas će ući u pakao. Nakon toga oni će izaći iz njega, prije ili kasnije, prema njihovim djelima. Oni koji će izaći prvi će trčati kao konj u punoj brzini, potom kao brz vozač, a zatim kao čovjek što trči, i konačno, kao što hoda čovjek. Tirmizi i Darimi je izrekao ovaj Hadis "(The Muslim World, 18, no. 2. April 1928).

Dakle, očito u islamu Bog ne uživa u poslušnosti, niti je nezadovoljan grijehom, niti milostiv vjerniku, niti zgrožen onima koji su zaboravni, niti neprijateljski raspoložen prema arogantnima. On je iznad svih udruženja. Za razliku kršćanski Bog brine. Njegovi sudovi su sveti, pravedni i dobri - nije proizvoljan, hirovit.

Thomas Merton, poznati kršćanski obraćenik od marksizma, depresije i beznađa. Kada je pročitao knjigu o filozofiji Boga to je izazvalo revoluciju u njemu jer je uvidio da je Bog blizu, pristupačan, na dohvat ruke i neposredan. On se je mogao dosegnuti. Nasuprot tome, muslimani tragaju za njim, ali se čini nedostižnim.

Muslimanskoj dami za koju znam u Pakistanu je rekao kršćanin da se moli Bogu kao prijatelju i ocu. Ona je rekla: "Spustila sam se na koljena i pokušala ali činilo mi se smiješno i nisam mogla se natjerati da to radim:" Mislila sam, zar nije grijeh pokušati dovesti ’Velikoga’ na naš nivo?" Zaspala sam više zbunjena nego ikada i probudila sam se da se sjetim da mi je rođendan. Rekla sam: "Pretpostavimo da ga zovem otac. ' Tresla sam se od uzbuđenja, pala sam na koljena, pogledala gore i rekla: "Moj otac." Nisam bila pripremljena za ono što se dogodilo! Rekla sam njegovo ime naglas i nešto se slomilo u meni i znala sam da me je čuo. Soba više nije prazna jer sam osjetila njegovu prisutnost."

Ko sam ja

Naš odnos s Bogom ovisi o tome šta mislimo o sebi, to ovisi o našem " konceptu čovjeka." Već sam nagovjestio na ovo u prvoj tački ali u kršćanstvu znamo da čovječanstvo je čvrsto optuženo ne samo za grešna djela, nego za urođeni grijeh - izvorni grijeh. Čovjek je u svojoj suštini zao, a to uključuje sve nas, a ne samo muslimane. Biblija kaže: "Jer su svi sagriješili i lišeni su slave Božje" (Rimljanima 3:23). Kaže: "Nema pravedna, niti jednoga" (Rimljanima 3:10).

Započelo je u vrtu i nakon čina neposluha, Bog kaže Adamu i Evi: "Vi ste zgriješili." Nije bilo okolišanja. Indžil objašnjava: "Grijeh je ušao u svijet po jednom čovjeku i time prešao na sve ljude jer su svi sagriješili" (Rimljanima 5:12). To je izjava prokletstva i osude ali ispravna slika kako kršćani razumiju problem korijena grijeha.

Međutim, Bog ne ostavlja nas tamo. On kaže grešniku: "Tvoja zla priroda je ovjekovječena namjernom pobunom i ništa ne možeš učiniti kako bi uklonio krivnju i sramotu u mojim očima.

Osuđen si na vječnu kaznu, okreni se meni i vjeruj mi za spasenje po Kristu. Omogućiti ću da napraviš novi početak. "

Opet, po mom mišljenju Islam zaostaje ovdje i ne nosi se adekvatno s problemom grijeha. "Spasenje" je rijetka riječ u islamu (pojavljuje se samo jednom, Sura 40:41), jer čovječanstvo nije sagriješilo, nema moralnog pada, i ne postoji doktrina izvornog grijeha.

Doduše, Kur'an kaže: Sigurno je [čovjek] grešan, lakomislen "(Sura 33:72) i". Čovjek je drzak, jer misli da je sam sebi dovoljan "(Sura 96:6), ali izgleda da mu je oprošteno. "Adam je zaboravio" (Sura 20:115) i "Adam nije poslušao svog Gospodina ...", ali je Bog mu oprostio " Kaže: "Sotona ga je nagovorio" (Sura 2:36).

Islam kaže da je čovjek slab i treba uputu: "Allah je taj koji vas nejakima stvara, i onda vam, poslije slabosti, daje snagu, a poslije snage iznemoglost i sijede vlasi, On stvara šta hoće, sve zna i sve može "(Sura 30:54).

Ovdje imamo ono što ja osjećam, jedan od glavnih razloga zašto islam stavlja toliki naglasak na šerijat (islamski zakon) - srž islama. Međutim, postoji problem s društvom koje misli ako ima ispravan zakon da može stvoriti raj na zemlji. Problem je u tome da dobri zakoni mogu biti - i često su - pretvoreni u instrumente nepravde. Ljudska društva ne mogu nikad biti savršena jer, prema Bibliji, zakon je "oslabljen zbog grijeha" (Rimljanima 8:03), zakon ne može sam po sebi proizvesti zahtjeve poslušnosti Bogu.

U različitim razdobljima kršćani su pokušali uspostaviti vjerske države na temelju Biblije, ali sve su nestale. Na mnoge načine šerijat je dobar - kao što je Tora od Mojsija - ali Biblija kaže da je Tora data - ne da popravi ljude da budu bolji – nego da dokaže njihovu grešnost i potrebu za Spasiteljem, da ih vodi do Krista, Spasitelja. Da pokaže njihovo bespomoćno stanje kako bi se obratili Kristu za spasenje.

Johna Bunyana, autor Pilgrim’s Progress, rekao je: "Trči, trči zakon zapovijeda, ali ne daje mi ni noge ni ruke, bolje vijesti donosi evanđelje: Daje mi da letim, daje mi krila." Dakle, svaki pokušaj da se uspostavi društveni i politički poredak izvan Isusa Krista kao glave je buntovan. To je otvorena pobuna protiv Božje volje. Naglašavam da ja ne branim zapadni imperijalizam, ja branim evanđelje Kristovo. Također sam shvatio da je većim dijelom Zapad odbacio kraljevstvo Isusa Krista, ipak, on će se vratiti i uspostaviti svoje kraljevstvo na temelju istine, pravde i pravednosti.

Nadalje, islam ne daje adekvatan odgovor za moralnu sramotu, podlost, neopisivu okrutnost, nehumanost, ratove i strašne zločine koje su napastovale naš svijet. Problem je ozbiljniji od toga. Ako je Isus rekao jednom od najreligioznijih ljudi u Bibliji, "Moraš se ponovno roditi" (Ivan 3), šta je sa ostatkom nas?

Januar, 27, 1995 god. bio sam u Vankuveru, Kanada, i dok sam bio tamo sjetio sam se s ostatkom svijeta da je 1945, prije tačno 50 godina, preživjeli u logoru smrti Auschwitz u Poljskoj su dovedeni od strane sovjetskih vojnika. Otprilike od jednog i pol milijuna zatvorenika koji su prošli kroz to, 65.000 ostalo je živo 1945. Od većine je preostalo samo malo kose i smrad

njihovih zapaljenih tijela. Jedan sovjetski vojnik je rekao da ono što ga je najviše šokiralo su bili djeca - neki tek dojenčad.

Oni su bili preživjeli u medicinskim eksperimentima doktora kampa Josefa Mengele. Sovjetski vojnik jednostavno nije mogao razumjeti. Ako niste prije vjerovali u izopačenost čovjeka kako sada to možete poreći? Genocidi, poput strašnog pokolja na Indijskom potkontinentu 1947, može biti manje dramatično, ali dodatno dokazuje moju tačku da grijeh je strašna bolest. Dakle, ono što vidim u islamu je neadekvatna analiza ljudskog grijeha i Kur'an se koleba po tom pitanju, jer kaže da "većina je zalutala."

Uglavnom, čini se da je islam previše optimističan o stvarnom stanju i stoga nudi manje nego zadovoljavajuće rješenje dileme. Na primjer, djevojka muslimanka 20 godina, napisala je uredniku muslimanskih novina i rekla da se osjeća zarobljena grijehom i pitala je šta može učiniti ... On je odgovorio da bi se ona trebala sabrati, okrenuti novi list, ali nije ponudio nikakvu vanjsku pomoć. Drugim riječima, islam samo može ponuditi zakon - ne otkupiteljsku milost.

Ko je Isus

Naš odnos s Bogom ovisi o tome ko mislimo da je Isus Krist, to ovisi o našem " konceptu Krista". U Postanku možemo se sjetiti da nakon što je dokaz prokletstva predstavljen i osuđujuća presuda izrečena, Bog je odmah otišao na posao. Rekao je: "Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, i između potomaka tvojega i njezina" (Postanak 3,15).

Kršćani vjeruju da je ovo prvo obećanje Krista - ali ne i posljednje. Kroz cijelu Bibliju napisanu u vremenu od nekoliko stotina godina od brojnih autora, obećanje je ponovljeno: "on dolazi, on dolazi, on dolazi." Kad Isus Krist konačno dođe, on je neobična osoba. On je rođen od djevice (obje svete knjige to spominju), on je bez grijeha i on čini čuda.

No neusporediva moralna ljepota Krista je vrlo zapanjujuća (opet da kažemo da obje knjige to potvrđuju). Jednom je rekao, "Može li itko od vas dokazati moj grijeh?" (Ivan 03:46). Kur'an govori o Kristu, "Čovjek bez krivnje" (Sura 19:19). To je za razliku od drugih proroka, ništa drugo nisu rekli, nego: "Gospodine, oprosti nam naše grijehe, našu neumjerenost u postupcima našim, učvrsti korake naše, i pomozi nam protiv naroda koji nisu vjernici" (Sura 3: 147).

Arapski Poslanik govori o sebi u Suri nazvanom po njemu, "Znaj, dakle, da nema boga osim Allaha, i zatraži oprost za tvoje grijehe i za vjernike, muškarce i žene" (Sura 47:19). Osim toga, Isus je tvrdio da je Bog i čovjek (Filipljanima 2). Dakle, u kršćanstvu Bog ne samo da otkriva svoju volju - On sebe otkriva.

Možemo se dobro zapitati zašto je Bog izabrao taj način i mislim da nedavna knjiga Roberta Galesa o komunikaciji pomaže objasniti zašto. U knjizi, You are the message, autor zaključuje da je čovjek sam ili sama poruka. Zato je Isus Krist došao, kako bi Bog u potpunosti mogao komunicirati sebe čovjeku. Kršćani tvrde da je to bio jedini način na koji se problem grijeha mogao riješiti. On (Isus) je jedini bio bezgrešan, savršen predstavnik koji je platio kaznu smrti za nas na križu, kao što je predskazano davno prije.

U usporedbi sa islamom, Bog oprašta, ali ono što mi smeta je kako on oprašta. On oprašta proizvoljno, hirovito - gotovo neodgovorno. On to radi od puke riječi. Božansko oproštenje nikada ne može biti samo pomilovanje, kao da nije važno.

U kršćanstvu, praštanje uključuje žrtvu i patnju. Isus Krist je "Jaganjac Božji" koji umire za grijehe svijeta i onda čak i nadilazi smrt. Kao rezultat tog gotovog rada, on čisti grešnike od srama i krivnje (Rim 8). Dakle, odbiti križ je sramota velikodušnosti i milosti Božje. To je pobuna protiv njegove kraljevske volje.

Sjećam se šta je musliman iz udaljenog pakistanskog sela rekao prije par godina: "Tvoj prorok je superiorniji u odnosu na našeg Poslanika, zbog tri razloga: On je bio rođen od djevice, naš nije. On je činio čuda, u stvari, činio ih je od rođenja i bio je prorok od rođenja, naš nije činio takva čuda i postao je prorok u dobi od 40 .Vaš Poslanik je živ, naš je mrtav. U Kur’anu se govori o prorocima koji su ubijeni ali niko nije ustao iz mrtvih.

Dakle, kada Biblija kaže da je Isus Spasitelj, to znači upravo to. On daje nadu, jer znamo da smo slabi i nesposobni sami ugoditi Bogu. U davna vremena, stoički filozof po imenu Senaka je rekao, "Zli smo, zli smo postali i žao mi je dodati, zli mi ćemo uvijek ostati." On nije imao nadu. Proroci mogu nam pokazati put, ali oni nas ne mogu spasiti. Mogu nas naučiti, ali ne mogu umrijeti umjesto nas.

Isus je rekao razbojniku na križu, razapetom pokraj njega: "Danas ćeš biti sa mnom u raju" (Luka 23:43). Biblija uči da Krist izbavlja i od kazne i moći grijeha (Rimljanima 6:11-14).

Naše poistovjećenje s Kristom je tako veliko da "mi umiremo grijehu", to je naš identitet s njim koji nas oslobađa od ropstva grijeha. I, kao što je ustao od mrtvih, i mi smo uzdignuti za novi život. Sada imamo Duha Božjega u nama da nam pomaže da udovoljimo Bogu.

Islamska novo obraćenica rekla je o njezinoj frustraciji bratu muslimanu putem računara u oglasnoj poruci. Ona je rekla: "Ja sam muslimanka oko 4 godine. Islam je težak put za mene da hodam, ali ja vjerujem svim srcem da radim pravu stvar .... ja želim biti muslimanka zauvijek, ali osjećam toliko toga se radi u islamu ... ponekad mislim da ću izludjeti pokušavajući zapamtiti sve to ... želim biti dobra sluškinja Allaha, ali izučavanje svega ovoga je previše za mene. Ja sam razgovarala s mojim mužem i on misli da ja imam džina [zloduha] .... ja očajnički tražim odgovore koji će mi pomoći da budem uspješna u svom nastojanju. "

Konačno, sjećam se nekoliko prijatelja muslimana koji su čitali u hadisu (tradiciji) da Muhammed nije mogao jamčiti za spasenje svoje kćeri, pitali su uznemirujuće pitanje: "Ako je Poslanik rekao da nije mogao spasiti svoju kćer Fatimu kako znamo da nas može spasiti? " (... Al- Buhari, svezak 6, str 277) Druge je mučio poziv na molitvu koji odjekuje pet puta dnevno sa džamija opremljenim zvučnicima: "Dođite ka uspjehu, dođite ka spasenju", - kada i oni sami nisu imali sigurnost spasenja.

Kao odgovor na sva takva pitanja, neki su u očaju se okrenuli Kristu i našli nadu iz Indžila i Isusovih riječi: "Ja sam put, istina i život" (Ivan 14:6). Mnogi muslimani također su našli veliku utjehu Isusovih riječi: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti."

Source/izvor: dr. F. Warren Larson, Why I Am A Christian